glitter-graphics.com Životinje:)
   

Životinje:)

Dobrodošli na moj blog,nadam se da će vam se svidjeti:)


31.10.2010.

LISICE

Znanstveni naziv ove vrste bi u doslovnom prijevodu značio "lisica zečijih stopala", jer su joj šape s donje strane obrasle gustom dlakom. Oblik tijela je tipično lisičji, no njena glava i njuška izgledaju nešto zbijenije nego kod crvene lisice. Prosječna dužina polarnih lisica od njuške do kraja repa dugog oko 35 cm je između 65 i 90 cm. U ramenima su visoke oko 30 cm, a teške oko 5 kilograma. Ženke su samo malo manje od mužjaka.

Arktička lisica je jedina vrsta pasa čija boja krzna se mijenja u skladu s godišnjim dobom. Ljeti su im glava, leđa rep i noge smeđi, dok su im bokovi i trbuh svijetli. To je naročito izraženo tijekom srpnja i kolovoza, a krzno im je u odnosu na zimsko kraće i bojom izvrsno služi kao zaštita u tundri.

Dok je ljetno krzno svih polarnih lisica vrlo slično, u zimskom razdoblju se pojavljuju dvije različite verzije, bijela i plava. Prema tome se i nazivaju bijela lisica i plava lisica. Zimi bijela lisica ima potpuno bijelo krzno. Zimi, boje plavih lisica variraju od svijetlo sive do tamno plave pa čak i crne. Razlike se javljaju od legla do legla, ali i zemljopisno.

U kanadskim Nunavut i Sjeverozapadnom teritoriju značajno preteže bijela varijanta, dok se plava pojavljuje u oko 1% u unutrašnjosti a na arktičkim otocima oko 5% populacije. Suprotno tome, na Aleutskim i još nekim aljaškim otocima dominira plava varijanta. Na jugu Grenlanda omjer je jednak. Generalno, plava varijanta bi trebala biti dominantna, no kroz prirodni odabir nametnule su se bijele lisice zbog svoje bolje prilagođenosti zimskom okolišu.

Razmjerno kratka njuška, vrlo male uši i kratke noge su, pored izolirajućeg krzna s vrlo gustom donjom dlakom, značajne osobine potrebne za preživljavanje u ekstremnim uvjetima tijekom cijele godine. Bijelo zimsko krzno djeluje duže nego uistinu jest. S oko 70% donje dlake njeno krzno ima neobično dobra izolirajuća svojstva. Eksperimentom je utvrđeno, da polarna lisica može podnijeti temperaturu do -80°C.

Rasprostranjenost [uredi]

Arktičke lisice žive svuda oko sjevernog pola, sjeverno od granice šuma u sjevernoj Europi (Skandinavija, Svalbard, Island), Rusiji, (Sibir), sjeveru Kanade, Aljasci i Grenlandu. Stanište im je prije svega tundra, no žive čak i na santama Arktičkog oceana. U potrazi za hranom povremeno zalaze na jug u područja tajgi. Općenito, polarne lisice su vrlo pokretljive i u potrazi za novim područjem mogu prevaliti velike udaljenosti kopnom i zaleđenim morem. Postoje izvještaji prema kojima su pojedine polarne lisice prevalile razdaljine i veće od 2.000 km.

Način života [uredi]

Polarna lisica - bijeli variejet - sklupčana u snijegu

Polarne lisice žive prije svega od lova na leminge i druge glodavce. Rast i opadanje populacije ovih lisica čvrsto je povezan s rastom i padom populacije leminga. Ovisno o habitatu arktičke lisice, glavni plijen su joj brdski leming (Lemmus lemmus), ogrličasti leming (Dicrostonyx torquastus), sibirski leming (Lemmus sibiricus), močvarni miš (Microtus oeconomus) i Myodes rufocanus. Gnijezda glodavaca kao i tunelaste prilaze do njih lisica može nanjušiti čak i kroz debeli snježni pokrov i strelovitim iskapanjem osigurava si tako i u najdubljoj zimi dovoljno hrane. Ljeti lovi leminge na otvorenom.

Značajan dio hrane ovih lisica su i ptice koje se gnijezde na Arktiku i njihova jaja i pilići. Lisice koje nastanjuju obale, obilaze i njih u potrazi za naplavljenim strvinama, ostacima riba i ljuskaša. Kad slijedi polarne medvjede, radi to da bi pojela ostatke njihovog ulova. U razdoblju obilja, zakapaju i skrivaju zalihe za razdoblja gladovanja. Kao pravi umjetnik preživljavanja, arktička lisica je i strvinar, a u nuždi pojest će bilo kakvu tvar životinjskog ili biljnog porijekla. Tada jede i kukce i različite bobice, pa čak i izmet drugih životinja.

Razmnožavanje i podizanje mladunaca [uredi]

Krajem zime lisica kopa jamu za rađanje i podizanje mladunaca. Da bi izbjegle područje permafrosta, obično traže područja koja nisu večno smrznuta: glinene ili pješćane brežuljke na obalama rijeka ili jezera, ili na uzvisinama. Iskapaju vrlo kompleksan sistem tunela s ponekad i do osam izlaza. Zbog poteškoća u nalaženju prihvatljivih mjesta, ovim gradnjama se koristi često više generacija, ponekad i duže od 500 godina. Dokazano je, da manjak prigodnih mjesta prisiljava i druge vrste životinja, kao na primjer polarne vukove, da koriste prastare, napuštene jame polarnih lisica.

Nastambu obično koristi labavi porodični "savez": redovno jedan mužjak i dvije ženke s mladuncima. Pri tome je jedna ženka potomak para iz prethodnog legla koja pomaže u podizanju mladunaca, ali sama nema još potomke. Arktičke lisice su monogamne i kao par ostaju zajedno cijeli život. Lovno područje ovakve porodične zajednice je s površinom od 3 do 30 ili više km2 relativno velik.

Pare se u ožujku ili travnju. Ako je prethodna zima bila posebno oštra, oplodnja se odgađa, ili uopće ne dolazi do nje. Ženka polarne lisice koti jednom godišnje tri do devet, a ponekad i više mladunaca. Kako skotnost traje oko 50 dana, u uobičajenim okolnostima mladunci dolaze na svijet između sredine svibnja i sredine lipnja. Broj mladunaca snažno je povezan s raspoloživom količinom hrane i klimatskim uvjetima. Ženke koje žive uz obalu imaju u prosjeku manji broj mladunaca nego ženke u unutrašnjosti. Mladunci dolaze na svijet vrlo maleni i potpuno bespomoćni. Rađaju se slijepi, gluhi i bez zuba pokriveni mekim tamnosmeđim dlakama koje brzo rastu i postaju sve svjetlije. Nakon tri do četiri tjedna, lisičići izlaze iz jazbine, a nakon šest prestaju sisati.U to vrijeme su vrlo zaigrani. Oko sredine kolovoza prvo ih odbacuje otac, a nešto kasnije i majka. Zimu provode prepušteni sami sebi. Spolno zreli postaju u dobi od 10 mjeseci

30.10.2010.

Konji

Konj, je veliki zemljani sisar poznat po svojoj brzini, snazi i izdržljivosti. Konji su članovi  familije kojoj također pripadaju zebre i magarci. Kao i svi sisari ove familije, konj je veoma dobro adaptiran za putavanja velikih razdaljina  sa odličnom sposobnošću preživljavanja koristeći travu kao jedini izvor hrane. Konj je društvena životinja sposobna da formira jaku povezanost sa članovima svog krda posjedujući mogućnost za prepoznavanje društvenih znakova. Ovo instiktivno ponašanje proizilazi iz osnovne konjske sposobnosti da se veže i sluša svog trenera. Hiljadama godina ljudi su koristili konje za prevoz, agrikulturu i ratove. Danas je  konj jedna od omiljenih sportskih životinja. Uticaj konja na ljudsku istoriju i civilizaciju učinio ga je jednim od najvažnijih domaćih životinja.

Konji su pripitomljeni u Evro-azijskom dijelu prije 6000 godina. Kroz ljudsku istoriju, oni su omogućili ljudima prevoz i služili u agrikulturi, ratovima i  sportu. Danas domaći konji se mogu pronaći svugdje u svijetu pri čemu njihova populacija iznosi oko 60 miliona. Konji su se širili na druge dijelove svijeta putujući ka Južnoj Americi i prelazeći mostove koji povezuju Sjevernu Ameriku sa Evropom i Azijom tokom ledenog doba. Konji su nestali iz Južne i Sjeverne Amerike u eri nastanka sisara koji se desio pri kraju Pleistocen Epohe, prije 15000 godina.  Konji nisu bili primjećeni u Americi do 1494 godine kada ih je italijanski istraživač Kristofer Kolumbo transportovao na brod iz Španije na svom drugom putovanju u Novi Svijet. Przevalski konj je jedini za kojeg se vjeruje da je uistinu divlji konj koji je preživio u modernom dobu, preživljavajući u divljini Mongolije  60-tih godina prošlog vijeka. Przevalski konji se mogu danas vidjeti u zoološkim vrtovima i nacionalnim parkovima.

16.03.2010.

Morsi psi

Guliver/Getty Images

Iako nam se čini da morski psi mogu svojim jakim čeljustima rastrgati sve pred sobom, znanstvenici sa Sveučilišta Tampa na Floridi otkrili su da priča i nije toliko strašna kako je prikazana u hitu Stevena Spielberga 'Ralje'
Otkriveno je da oni lako hvataju plijen zbog jakih i oštrih zuba, a ne čeljusti, jer im stisak nije jak kada se usporedi s njihovom veličinom. Dr. Daniel Huber, koji je radio na istraživanju, mjerio je stisak čeljusti deset vrsta morskih pasa prije nego je došao do ovog zaključka.

Došlo se do saznanja da, kada se morski psi usporede s kopnenim sisavcima, stisak njihove čeljusti je zapravo vrlo slab. Najjači stisak čeljusti imaju tigrovi i lavovi, a morski psi imaju slabiji stisak, ali velike čeljusti i oštre zube, čemu mogu zahvaliti hvatanje plijenahttp://bob.czp-vecer.si/Vecer2003/kreiraj_clanke/tv/2005/07/24/24psi.Jpg
09.07.2009.

kenguri

Australskim kengurima prijeti istrebljenje

Kengurima u Australiji prijeti istrebljenje ako njihovo ubijanje ne bude zabranjeno zakonom, upozorila je australska organizacija za prava životinja.
Kengurima, koji predstavljaju najveću australsku turističku atrakciju, prijeti opasnost od potpunog istrebljenja zbog toga što ih lovci ubijaju brže nego što se mogu reproducirati, upozorio je predsjednik Australskog udruženja za zaštitu divljeg svijeta Pat O'Brian.

"To će se sigurno dogoditi, jer, prema podacima kojima raspolažemo, kenguri se ubijaju mnogo brže nego što se mogu razmnožavati", kazao je O'Brian.

"Mislim da za deset godina više neće biti crvenih kengura, ako ih odmah ne prestanemo ubijati", zaključio je on.


Od 2002. do danas od gladi, uzrokovane najvećom sušom u historiji australskog kontinenta, uginulo je oko 25 miliona kengura. Stručnjaci za prirodnu okolinu kažu da tamo još živi više kengura nego što ih je bilo 1778. kada su evropski kolonizatori prvi put kročili na tlo Australije.

Udruženje za zaštitu divljeg svijeta procjenjuje da u Australiji živi oko 80 miliona kengura, odnosno četiri puta više nego ljudi.
03.07.2009.

krokodili

Kineski aligator (Alligator sinensis)

Krokodili (Crocodilia) su red tropskih grabežljivaca. Uz ptice, to su jedini do danas preživjeli "potomci" velike grupe gmazova, Archosaura. Prema tome, njihovi i danas živući najbliži srodnici su ptice. Njihovo je srodstvo dokazivo cijelim nizom osobina, ali prije svega građom sistema krvotoka. Zbog koštanog oklopa, krokodile nazivaju i oklopljenim gušterima.

Svi danas živući krokodili žive u rijekama i jezerima tropa i suptropskoh područja, jedino Crocodylus porosus može živjeti i u moru a često se pojavljuje uz obale različitih otoka. Kao prilagodbu životnom okolišu, ove životinje jako dobro plivaju i prikrivaju se u vodi tako, da miruju uronjeni u vodu pri čemu iz vode izviruju jedino oči i nosnice.

Sadržaj

[sakrij]

Osobine [uredi]

Građa tijela kao i fiziologija današnjih krokodila je izrazito prilagođena životu u vodi. Tu spada vodoravno spljošteno tijelo s uglavnom isto spljoštenom gubicom, dok im je rep spljošten postrano, a krokodili ga koriste uglavnom kao kormilo. Ovisno o vrsti, tijelo im može biti dugo od 1,20 pa do 7 m, a nađeni su fosili dugi i do 12 metara. Krokodili rastu cijelog života.

Glava [uredi]

Lubanja im je izdužena, a oči su tijekom evolucije pomaknute visoko prema vrhu lubanje. Na očima imaju tri kapka, gornji, donji i migavicu. Nosnice, smještene na vrhu gubice povezane su sistemom kanala sa dušnikom, tako da mogu disati i punih ustiju, a kad su pod vodom, mogu ih, kao i ušni otvor, hermetički zatvoriti. Većina krokodila ima relativno široku gubicu koja omogućuje raznovrsnu prehranu. Jedina iznimka su gavijali koji se hrane pretežno ribama i imaju izrazito usku i izduženu gubicu.

Lubanja krokodila je kompaktna. Njen jedini pokretni dio je donja čeljust. Na gornjoj strani gubice i stražnjem dijelu glave su kosti lubanje sraštene s kožom koja je neposredno iznad njih, između kože i kostiju tvori se vapnenasti sloj, "Crusta calcarea".

Čunjasti zubi imaju samo jedan vrh i tekodontni su, smješteni su u udubljenjima gornje i donje čeljusti. Ovisno o vrsti, broj, oblik i dužina zubi variraju. Kad imaju zatvorenu gubicu, kod aligatora su zubi donje čeljusti smješteni unutar reda zubiju gornje čeljusti, dok kod pravih krokodila četvrti zub donje čeljusti ulazi u udubljenje u gornjoj čeljusti i izvana je vidljiv. Krokodili redovno mijenjaju zube, pri čemu se "zamjenski zubi" razvijaju u šupljinama "aktivnih zubi". Svaki zub se zamijeni u roku od dvije godine, pri čemu se prednji mijenjaju češće od stražnjih.

Oklop [uredi]

Krokodili su ime "oklopljeni gušteri" dobili po svom ljuskastom oklopu koji je, naročito na leđima, ojačan koštanim pločama. Pri tome se završni sloj kože, epiderm, sastoji od različitog broja slojeva kolagenskih vlakana. U najranijim razdobljima života životinje ona ima dva do tri takva sloja, a tijekom života se pod njih slažu novi, tako da kod jednog odraslog američkog aligatora mogu biti i do 24 takva sloja jedan ispod drugog. Krokodili ne mijenjaju "košuljice" kao neki drugi reptili. Vanjski sloj se obnavlja samo jednostavnim trošenjem ribanjem.

Rožnate leđne ljuske sastoje se od crepasto složenih rožnatih pločica koje se nazivaju leđni štit. Ispod tog štita smještene su koštane ploče, čiji broj variira zavisno o vrsti od četiri do deset takvih ploča, uvijek složenih uzdužno. I na šiji životinje su ispod rožnatih ljuski ovakve pločice smještene koštane pločice i pri tome tvore uzorak tipičan za pojedinu vrstu. I trbuh životinje prekriven je takvim štitom, no gotovo kod ni jedne vrste taj štit nije podložen koštanim pločicama. Leđne i trbušne rožnate ljuske tvore na repu prstenove koji od korijena repa imaju dva reda ljuskavih zubaca, koji se prema kraju približavaju i pred krajem repa prelaze u jedan red tih zubaca. Ova zaštita je to snažnije razvijena što je vrsta manja. S veličinom vrste zaštita je slabija, jer je životinja zaštićena već svojom veličinom.

Način života [uredi]

Okoliš [uredi]

Odozgor prema dole: glava američkog aligatora (Alligator mississippiensis), niskog krokodila (Crocodylus niloticus) i indijskog gavijala (Gavialis gangeticus)

Sve danas živuće vrste prilagođene su građom tijela i načinom života semiakvatičnom životu, pri čemu životinje velik dio života provode u vodi. Uz samo jednu iznimku (Crocodylus porosus), svi krokodili žive pretežno u slatkoj vodi, no može ih se sresti u boćatoj vodi kao i u slanoj vodi u blizini morske obale. Pri tome, neke vrste daju prednost otvorenim vodana jezera i većih rijeka, dok druge biraju potoke i žive u obalnom podrastu. Nastanjuju tropska područja, uz izuzetak dvije vrste aligatora koji žive u sjevernijim područjima, ali samo tamo, gdje su blage zime. Uz ova svojstva, njihova pojavnost zavisi i o količini moguće lovine, povoljnih mjesta za polaganje jaja, veličini konkurencije ali i o izlovu kojem su izloženi.

Lov i prehrana [uredi]

Svi krokodili su mesožderi. Gotovo sve vrste love bilo koji plijen koji mogu uhvatiti ali i obzirom na veličinu savladati. Vrlo malo vrsta su specijalizirani samo na određene vrste plijena. To su samo vrste s uskim gubicama i zubima poput vrše (gavijali i australski krokodil) koji su se specijalizirali za lov na ribe. Mlade životinje i manje vrste love pretežno kukce, žabe i male sisavce, dok odrasle životinje velikih vrsta love sve što mogu uhvatiti. Nije rijetkost niti kanibalizam prije svega mladih jedinki iste vrste. Uprkos svom tromom izgledu, krokodili reagiraju iznimno brzo, a vrlo su okretni i na suhom.

Parenje i socijalno ponašanje [uredi]

Krokodili polažu jaja u gnijezda. Razlikuju se dva osnovna tipa gnijezda:

  • brežuljkasta gnijezda ženka slaže od biljnog materijala koji kasnije procesom truljenja "proizvodi" potrebnu toplinu za valjenje jaja,
  • jamasta gnijezda su jame koje ženka iskapa, a prekriva ih biljnim materijalom.

Ženka krokodila polaže između 20 i 80 jaja u tako pripremljena gnijezda. Razvoj mladunaca zavisi o temperaturi (zavisnost spola o temperaturi u leglu) u leglu. Njihova jaja nemaju spolne kromosome, pa se zbog toga iz svakog jaja potencijalno mogu razviti jedinke oba spola. Ako jaja sazrijevaju pri temperaturi od oko 30°Celziusa, iz jaja se vale ženke, no ako je temperatura u gnijezdu oko 34° iz jaja će se izvaliti isključivo mužjaci. Ako su jaja položena na raznim dubinama gnijezda, velika je vjerojatnoća da će se izvaliti mladunci različitog spola.

Kad odrastu, korokodili nemaju prirodnih neprijatelja, ali njihove mladunce ugrožavaju ptice, varani, ili čak i pripadnici iste vrste. Tako se procjenjuje, da oko 90% krokodila stradava u mladenačkom razdoblju, ili čak još kao embrio. Čitav niz grabežljivaca dolazi u obzir kao mogući neprijatelji krokodila u tom vrlo ranom razdoblju njihovog života. Pored toga, embriji mogu uginuti i zbog loših klimatskih uvjeta kao i ako se u gnijezdu razviju gljivice. Kod velikog broja vrsta krokodila ženke ostaju pored gnijezda i štite ga od pljačkaša. Neposredno pred valjenje, mladunci se javljaju kreketavim glasovima, i tada majka pomaže mladuncima otkapajući gnijezdo. Uzima ih u gubicu, nosi ih do vode i još neko vrijeme ostaje uz mladunce štiteći ih od grabežljivaca ali i od pripadnika vlastite vrste.

Sistematika [uredi]

Danas živući krokodili dijele se u tri grupe sa statusom porodica (alternativno, često ih se prikazuje kao jednu porodicu Crocodylidae a tri grupe kao potporodice unutar nje). Pri tom se porodica gavijala sastoji od samo jedne recentne vrste, indijskog gavijala iako novija saznanja govore da bi i sundski gavijal isto mogao pripadati porodici pravih gavijala a ne pravim krokodilima, porodici u koju je danas svrstan. Obje vrste imaju upadljivo duge i uske čeljusti. Crocodylidae, ili pravi krokodili prepoznatljivi su po udubini u gornjoj čeljusti u koju ulazi četvrti zub donje čeljusti tako, da je izvana vidljiv. Kod aligatora (Alligatoridae) se kod zatvorenih čeljusti ne vide zubi, a i njuška im je šira i nešto kraća nego kod krokodila.

Točni rodbinski odnosi pojedinih vrsta krokodila između sebe kao i prema drugim grupama unutar reda krokodila su još uvijek uglavnom nejasni. Ovdje se daje prikaz jedne uglavnom prihvaćene hipoteze.

17.06.2009.

SIBIRSKI TIGAR

SIBIRSKI Image Hosted by ImageShack.usTIGARSibirski tigar (Panthera tigris altaica) je najveća mačka na svijetu. Pripada carstvu životinja, razredu sisavaca, natporodici mačaka, porodici velikih mačaka i jedna je podvrsta vrste tigrova. Živi u sibirskim šumama i prašumama, lovi kao i ostali tigrovi. Sibirski tigrovi su ugroženi jer se izlovljavaju zbog crvenkastog krzna ukrašenog crnim prugama.Sibirski lili manđaski tigar najveća je od svih mačaka na svijetu poznata po posebnoj ljepoti i gracioznošću. Tigar je u prirodi nažalost postao prava rijetkost dok u zatočeništvu živi u mnogog većem broju.

OSOBINE:


Građa tijela:

Sibirski tigar je vrlo snažan i mišićav. Može biti dug od vrha njuške do kraja repa gotovo 4 m, od čega na rep otpada oko 90 cm. Visina do ramena može biti do 1,15 m, što ga čini najvećim i nasnažnijim od svih podvrsta tigrova. Može težiti od 100 do 320 kg, no mogući su i ekstremni izuzeci: najteži do sada poznati sibirski tigar je bio težak gotovo 400 kg.

Krzno:

Osnovna boja njegovog krzna je žućkasta, dok su mu trbuh i početak unutrašnje strane bedara bijeli. pruge su tanke i dugačke, a značajno je svjetliji od svojih srodnika koji žive južnije. Krzno mu omogućava dobro prikrivanje u snijegom pokrivenim tajgama. Kako u tim područjima temperatura može biti i do -45°C, neophodno mu je gusto i dugačko krzno. Ispod krzna ima na trbuhu i bedrima sloj masnoće koja doprinosi boljoj izolaciji od ekstremnih hladnoća.

Ostalo:

Oko 10 cm duge i oštre kandže su mu uvučene, osim kad krene u napad na plijen. Vid mu je oko 5 puta bolji od ljudskog. Vidi binakularno i razlikuje boje. U punom trku može doseći do 70 km/h.


NAČIN ŽIVOTA:

Image Hosted by ImageShack.us

Sibirski tigar živi na vrlo velikom teritoriju koji se može protezati preko površine do 3000 četvornih kilometara. Ako tamo ima puno hrane tigar godinama može ostati tamo, ali ako hrane ponestane može se dogoditi da počne ubijati domaće životinje (pse, mačke, kokoši...).Mužjaci i ženke obilježavaju svoja područja urinom i ogrebotinama po stablima. Samo teritorij mužjaka prelazi preko teritorija ženke i samo mužjaci brane svoja područja od drugih mužjaka.
Mužjak sibirskog tigra živi samotnjački a prema ženki je tolerantan te dopuša drugim tigrovima obaju spolova da prelaze preko njegovog teritorija.Zaštićen je kao ugrožena vrsta.
Oni su noćne životinje, a očekivani životni vijek im se kreće između 15 i 20 godina.

RAZMNOŽAVANJE:

Sibirski tigar se ne pari u određeno doba godine. Ženka je plodna samo tri do šest dana, a cijelo to vrijeme mužjak ostaje uz nju pa se životinje pare nekoliko puta. Nakon čega je napušta i kreće u potragu za sljedećom ženkom.

Image Hosted by ImageShack.us


Nakon otprilike 95 - 112 dana ženka okoti dva do četiri slijepa mladunca na zaštićenom mjestu. Doji ih i čuva pa ih na početku gotovo i ne ostavlja same. Nakon dva tjedna mladuncima se otvaraju oči a u to vrijeme rastu i prvi zubi. U dobi od dva mjeseca mladunci prvu put napuštaju skrovište. Tada im majka donosi meso ali ih ne prestaje dojiti sve do dobi od 5-6 mjeseci. Tada ih majka vodi u lov na plijen. Nakon godinu dana nakon što mladunci nauče osnovne tehnike preživljavanja sami idu u lov. U dobi od 3 - 5 dodina napuštaju majku i sami kreću u potragu za teritorijem.



HRANA I LOV

Sibirski tigar mora dnevno pojesti 9 do 10 kg mesa jer je njegova potreba za rezervama energije izuzetno velika kako bi mogao preživjeti u vlo hladnoj klimi. Preživljavaju loveći razne vrste jelena, divlje koze, divlje svinje, risove, medvjede i manju lovinu. Ako nema druge lovine, ubit će i psa ili domaću stoku. Zahvaljujući snažnoj građi, može i tešku lovinu odvući daleko do nekog mirnog mjesta da ju pojede ili pohrani.

Provodi puno vremena u lovu, jer samo oko 10% napada uspijeva. Napad započinje šuljanjem. Kad priđe dovoljno blizu plijenu, snažnim skokom skače lovini na leđa da bi zario zube u njegovu šiju. Stražnjim nogama ostaje čvrsto na tlu kako bi lovinu pritisnuo na zemlju. Nakon toga, veću lovinu ubija ugrigom u grlo, dok manje ugibaju već od ugriza u šiju.
17.06.2009.

vukovi

vukovije6.jpg

KLJUČNE

Vukovi su najkrupniji članovi porodice pasa (Canidae), koja čini jednu od sedam porodica iz reda mesojeda (Carnivora). Postoje dvije vrste: sivi vuk (Canis lupus) i crveni vuk (Canis rufus). Podvrste sivog vuka uključuju artičkog vuka (Canis lupus arctos), istočnog šumskog vuka (Canis lupus lycaon), stepskog vuka (Canis lupus campestris) i običnog vuka (Canis lupus lupus).
Vrstu Canis lupus je prvi klasificirao švedski znanstvenik Carl von Linne 1758. god

TJELESNE DIMENZIJE

Duljina glave i tijela: 100-150 cm
Visina leđa: 65-80 cm
Težina: 12-80 kg (Mužjaci su krupniji od ženki.)

OPSTANAK

Neke podvrste sivog vuka do danas su izumrle, dok se ostatak smatra ugroženima. Crveni vuk, nedavno gotovo u potpunosti istrijebljen, danas je ponovno vraćen u prirodu, a njegov opstanak se budno prati.

ČINJENICE

10.06.2009.

Zlatne ribice

Photobucket - Video and Image Hosting

Zlatne su ribice prvenstveno biljojedi, no u stvarnosti one su pravi "svejedi" i uvijek su pri teku. Svoje ribice nastojim hraniti što raznovrsnije. Koristim specijaliziranu hranu u štapićima i granulama

te živu hranu.
Za uzgoj zlatnih ribica izuzetno je važno pravilno hranjenje .

Pravilo 1: Ribice hraniti samo ako je temperatura vode iznad 10 stupnjeva C. Ako vaše ribice zimuju vani, to znači da ih zimi ne smijete hraniti.

Pravilo 2: Hranjenje treba svesti na razumnu mjeru - onoliko koliko pojedu u nekoliko trenutaka, jednom do dva puta dnevno. Pretjerano hranjenje izaziva niz problema - zagađenje vode, bolesti pa i pomor ribica.

Pravilo 3: Raznovrsna i kvalitetna hrana.

Pravilo 4: Povremeni "post" - najbolje je jedan dan u tjednu ne hraniti ribice.

Nije se lako pridržavati ovih pravila, posebice onoga o umjerenom hranjenju. Naime, kada vaše ribice "prokuže" kako vaše približavanje jezercu obično znači i hranjenje, tada ćete uvijek biti suočeni s prizorom poput ovoga na slikama koje slijede.

Photobucket - Video and Image Hosting

Photobucket - Video and Image Hosting

09.06.2009.

kornjače

Free Image Hosting at www.ImageShack.usDetalji oko uređenja terarija za kornjače različiti su od vrste do vrste... ali općenita pravila vrijede:
1. treba imati i kopno i vodu
2. vodeni dio- treba biti dubok koliko je najveća kornjača široka (minimalno), dno prekriveni ili nečime što nije grubo (što neće "grebati2 kornjačin trbuh) ili ostaviš takvo kakvo je. Vodu moraš zagrijati na 18-25*C, inače će ti kornjača imati zdravstvenih problema.
3. kopno- mora biti napravljeno sunčalište, sa lampom koja će zagrijati na 35-40*C, pomogućnosti da je to lampa koja usput ima i UV svijetlo...
evo vam slike,tu su dakle 2 kornjače i jedan terari,a ja imam sve ovo samo što ja imam samo 1 kornjaču eto to je to poz,pitajte ako nešto zatreba,pozdrav:)

09.06.2009.

Vjeverice

http://hadrians-wall-bed-and-breakfast.co.uk/blog/wp-content/red_squirrel.jpg

macola ima pozitivnu reputaciju
Smile Što (glavno) trebate znati o vjevericama

vjeverice



Nije važno kakvu vjevericu kupujete s vremenom će se ona pripitomiti. Kažu da joj za to treba 6 mjeseci, ali moja se kod mene pripitomila za 2 mjeseca. Kavez vjeverice bolje da bude što viši, (ali i i duži). Svojoj vjeverici kupite dvije glavne posude, za hranu i vodu. Možete kupiti i treću, u tu joj posudicu možete stavljati voće i povrće. Možete joj kupiti i kolut za hrčke, kažem vam, okretat će ga. Zdjelice sa hranom stavite joj nisko, jer će vam prosipati hranu izvan kaveza.
bilo bi dobro da joj kupite wc za životinje, i tamo onda stavljate njezin izmet, tako će se naučiti da ide na taj wc.
Obavezno joj morate kupiti kućicu. ona će tamo spavati i skrivati hranu. Prvih par dana vjerojatno će spavati na krovu kućice. Vjevericu, kad se malo pripitomi, treba ju početi puštati van (mislim na dnevni boravak). Dok je vani morate ju paziti jer vam može gristi namještaj. Čuvajte se njezinog ugriza, jak je. Dok je van kaveza ona će vjerojatno svako toliko ulaziti unutra i izlaziti van. Ona vam tada ide po hranu i skriva ju. Kada vidite da vam je negdje sakrila hranu, nemojte ići priovjeravati i gledati, jer se ona onda naljuti i može vas jako ugristi. Kada je spremite u kavez, tek onda idite obavezno provjeriti gdje se zadržavala i provjerite ispod jastuka.
Ako vas ugrize to samo zaboli. Vjeveričin ugriz, i ako vas ugrize do krvi, nije otrovan. Dok je zima, vjeverice jako puno grizu jer su nervozne. One zimi spavaju pa su nervozne jer su im ljudi prekinuli zimski san.

Stariji postovi

Životinje:)
<< 10/2010 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31